Geometrija, obrazovanje i vizualizacija sa primenama, 16. maj 2019.

Naredni sastanak Seminara biće održan u četvrtak, 16. maja 2019. u sali 301f Matematičkog instituta SANU sa početkom u 17:15.

Predavač: dr Nikola Tanić, naučni savetnik, Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković"

Naslov predavanja: GENETIČKI KOD PRIRODNE VS SINTETIČKE HACHIMOJI DNK - KAKO BI IZGLEDAO ŽIVOT NA NAŠOJ PLANETI SA DUPLO VEĆIM BROJEM OSNOVNIH GRADIVNIH BLOKOVA DNK?

Apstrakt: Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) nosi informacije za razvoj i pravilno funkcionisanje svih živih organizama. Zajedno sa RNK i proteinima, DNK je jedan od tri glavna tipa makromolekula koji su esencijalni za sve poznate forme života. Svaki lanac DNK se sastoji od gradivnih jedinica koje nazivamo nuklotidi a kojih ima 4 vrste: adenin (A), timin (T), guanin (G) i citozin (C). “Jezik" za prenošenje genetičke poruke sa DNK (gena) na proteine naziva se genetički kod (šifra), a sadržana je u redosledu nukleotida na lancu DNK. Njegova jedinica je niz od tri nukleotida DNK (triplet) i on se u celini komplementarno prenosi na i-RNK (koja umesto timina ima uracil). Svaki triplet na i-RNK je kodon za jednu aminokiselinu, a niz međusobno povezanih aminokiselina čini polipeptidni lanac (protein). Ulogu prevodioca značenja kodona igraju transportne RNK svojim antikodomima, u procesu translacije, koje istovremeno i prenose aminokiseline do mesta sinteze proteina - ribozoma. Skoro sva živa bića koriste isti genetički kod, odnosno genetičku šifru, koja se naziva Standardni genetički kod.

A kako bi genetički kod izgledao da je evolucija išla u pravcu uspostavljana DNK sa više (osam) nukleotida kao gradivnih blokova? Kako bi izgledao život na našoj planeti? Hachimoji DNK (od japanskog bā wén zì hachimoji, "osam slova") je sintetički analog nukleinske kiseline koji koristi četiri sintetička nukleotida pored četiri prisutna u prirodnj DNK. To omogućava četiri dopuštena osnovna para: dva neprirodna osnovna para koja formiraju sintetički nukleotidi i dva normalna para. Zajedno sa inženjerisanom T7 RNA polimerazom, ova proširena DNK alfabeta se može transkribovati u i-RNK. Hachimoji baze su demonstrirane i u DNK i u RNK analozima, pri čemu su kao osnovni šećeri korišćeni dezoksiriboza i riboza.

Prema tome, hachimoji DNK, kao i prirodna DNK, podržava život, jer se na predvidiv način uparuje i kopira (transkribuje) u hachimoji RNK.



Nažalost nije moguće ostaviti komentar.